Još od 13. stoljeća u raznim dokumentima, oporukama i statutima spominju se samostan i crkva sv. Franje u Krku. Samostan mnogo govori o tradiciji franjevačkog reda u Krku. Prema legendi zapisanoj 1500., sv. Franjo je zbog nevremena pristao u Krk i upoznao pustinjaka koji je prihvatio njegovo učenje, nakon čega je na Krku utemeljen i franjevački red.

Crkva sv. Franje jednobrodna je građevina s gotički nadsvođenom polukružnom apsidom. Orijentirana je tradicionalno u smjeru zapad-istok. S obzirom na to da su u sakristiji crkve pronađene freske iz ranijeg razdoblja, pretpostavlja se da je na tome mjesto postojala starija crkva te da je sadašnja crkva sv. Franje nastala njezinom pregradnjom. Na zidu crkve nalazi se reljef mletačkoga krilatog lava sa zatvorenom knjigom iz 13. stoljeća.  Zatvorena knjiga pokazuje da je Venecija tada bila u ratu. Zvonik crkve dovršen je 1743. godine. Samostan je podignut sjeverno od današnje crkve. O njegovoj izgradnji nema puno podataka, ali se zna da je  1500. dalmatinski providur Sebastijan Justiniani dopustio otvaranje prozorskih otvora na dijelu uz gradske zidine. Godine 1625. izgrađena je cisterna s klaustrom, koja se napaja kišnicom.

Nasuprot franjevačkoj crkvi, također uz obod današnjega Trga glagoljaša, nekoć se nalazio samostan klarisa. U spisima je zabilježeno da su se klarise, zbog svoje stroge klauzule, žalile tijekom izgradnje franjevačkog zvonika jer se iz njega mogao vidjeti njihov vrt.

Na sjevernom dijelu grada, uz Trg glagoljaša nalazi se i samostan benediktinki. Izvori upućuju na postojanje samostana još u 13. stoljeću. Od 1506. njegova se povijest može izravnije pratiti, kao i njegova arhitektonska proširenja tijekom 16., 17. i 18. stoljeća. Uz samostan se nalazi crkva posvećena svetoj Mariji Anđeoskoj i zvonik. Svojedobno su u samostan smjele ući samo Krčanke, i to plemkinje. Time se broj redovnica jako smanjio pa se zakon vrlo brzo prilagodio, ali je unatoč tome početkom 17. stoljeća samostan ostao bez redovnica te je biskup pozvao dvije redovnice s Cresa da ga obnove.
Samostan benediktinki godinama je njegovao tradiciju školovanja. Na poticaj biskupa Šintića, 1806. otvorena je u ovom samostanu ženska osnovna škola na talijanskom jeziku. Od 1921. do 1935. benediktinke su u samostanu vodile internat za djevojčice koje su pohađale gimnaziju.