Crkva Majke Božje od Zdravlja sve do sredine 19. stoljeća bila je posvećena sv. Mihovilu i nekoć je pripadala istoimenom samostanu benediktinaca. Prvi dokument u kojem se spominje samostan oporuka je udovice Spreze de Dominiko iz 1271., kojom ostavlja neko zemljište samostanu sv. Mihovila u Krku. Nastanak crkve smješta se u rani srednji vijek.
Do danas je ostala sačuvana trobrodna bazilika sagrađena u romaničkom stilu. Orijentirana je u smjeru istok-zapad, a izvorno je imala tri polukružne apside na istočnom završetku, od kojih je sačuvana samo središnja s oltarom posvećenim Majci Božjoj. Sve do sredine 19. stoljeća glavni je oltar bio posvećen sv. Mihovilu, a promjena titulara izazvana je haranjem kolere kako bi Majka Božja pružila zaštitu. Na zapadnom pročelju nalazi se dvokatni zvonik s piramidalnim završetkom, koji je integralni dio crkve. U samostanu su redovnici živjeli do polovice 15. stoljeća, poslije dolaze sekularni opati, mletački svećenici. Godine 1616. sekularni opat samostana Negri piše duždu da su zgrade samostana pretvorene u ruševine jer su s krovova skinuti crijepovi koji su poslužili za pokrivanje vojničkih nastambi. Negri moli da se zgrade poprave i ističe da je taj materijal uzet u korist Republike.
Iako su do danas ostale sačuvane samo crkva i priča o benediktinskom samostanskom kompleksu, spomenuti ostaci puno govore o krčkoj redovničkoj tradiciji.