Život na bašćanskom prostoru uvjetovala je bogata udolina otvorena prema moru. Naseljenost ovdje nije bila uvijek vezana uz jedno mjesto, kao što je slučaj s Krkom, Omišljem ili Dobrinjem. Od prapovijesti do srednjeg vijeka središte obitavanja selilo se s jednog područja na drugo, ovisno o povijesnim mijenama. U prapovijesti, već od neolitika, prvi su „naseljenici“ obitavali u pećinama smještenima na obroncima južnoga planinskog masiva (pećine Škuljica i Vorganjska peć).
Tragove rimskog urbanizma zatječemo u priobalnom području. No o tom se rimskodobnom naselju ne zna mnogo. Uz plažu, sjeverno od crkve sv. Marka, nađeno je rimsko groblje, ali nema tragova rimskog naselja.
Prva stoljeća nakon Krista, tj. stoljeća koja su obilježena prodorom rimske kulture na otok i neizostavnom romanizacijom, još su uvijek nepoznanica. Nekoliko nalaza antičkih stela u Baški, antička nekropola iz 1. i 2. stoljeća (sjeverno od crkve sv. Marka) te nalaz ostave antičkog novca iz 1. stoljeća govore u prilog antičkoj urbanizaciji prostora. No pitanje je da li se i na koji način u tim prvim stoljećima naše ere urbanizacija prostora uopće dogodila ili je, kao u ostalim naseljima na otoku, bila izražena u obliku antičkih gospodarskih građevina – villa rustica koje su gospodarstvo temeljile na iskorištavanju plodne Bašćanske udoline.